Binarni prostori






Ova serija radova je rezultat promišljanja o mediju (slikarstvu, skulpturi, fotografiji, crtežu) i prostoru analitičkim postupkom dekonstrukcije slika i objekata pri čemu dolazi do binarnosti gubitkom cjelovitosti, otvarajući mogućnosti ka daljem istraživanju. Spajajući prirodne i industrijski proizvedene elemente  ili dekonstrukcijom, dobiveni elementi dolaze u neraskidiv odnos, te sačinjavaju novu cjelinu kao binarni prostor.

Tripoint

Objekt je kao geometrijsko tijelo nešto elementarno, što bi značilo da se ne može rastaviti na manje elementarne dijelove. Destrukcija i u ovom slučaju nije destruktivan čin, u smislu uništavanja, već je kao analitička dekonstrukcija objekta. Radi se o transformaciji objekta ne o smrti objekta, uslijed čega bi objekt ostao u amorfnom obliku i stanju mirovanja. Nakon čina dekonstrukcije, preusmjeravam se na raspolaganje dobivenim česticama gipsa.


                                               Dokumentacija dekostrukcije


Načinjeni objekti od gipsa su dokumentirani kao fotografije, a zatim dekonstruirani. Nakon dekonstrukcije dobivene čestice gipsa se miješaju vezivom, te započinje nanošenje gipsa (objekata) na sirova platna, u identičnom ali plošnom obliku nego u kojem su objekti egzistirali u trodimenzionalnom prostoru. Objekti se izrezuju sa fotografija, te je objekt ono što nedostaje na fotografijama, dok prostor oko objekta ostaje zapisan.



     Dokumentacija objekata

Svaka od tri fotografije je postavljena u visećem položaju u prostoru ispred propadajućeg objekta, koji je sada na platnu. Stanemo li ispred fotografija u određenu točku u prostoru, vidimo kroz njihove proreze iste objekte koji su sada na platnu, upravo tamo gdje objekt na fotografiji nedostaje. Pogledamo li proces nastajanja ove cijeline: 1.stvaranje objekata, 2.dokumentiranje objekata, 3.dekonstrukcija objekata, 4.slikanje objekata nanošenjem objekata na platno, te stavljanje u međuodnos dokument i sadašnjost (slika-fotografija), mogli bismo reći da se objekti iz ove sadašnjosti, reflektiraju kroz prošlo vrijeme i prostor (dokument/fotografiju), te spajaju u vremensko prostornu točku koju doživljavamo kao ovdje i sada viđeno. Naš položaj u prostoru uvjetuje zapažanje te točke, što bi značilo da zahtjeva određenu optičku igru, kako bi se smisao mogao sagledati u cijelini. Određene stvari gledane u ovoj stvarnosti; vrijeme, prostor, sadržaj, poprimaju određenu dimenziju ovisno iz kojeg aspekta gledamo, unoseći relativnost kao element promatranja i preduvjet spoznaje.











Prijelaz

Prijelaz se referira na Čaša puna slike, rad iz ciklusa Nježna destrukcija  iz 2013. u kojemu  je ostrugana slika pohranjena u staklenu čašu, koja stoji ispred praznog platna. Situacija koja je dobivena u prostoru je odraz figurativnog prikaza sa platna, na kojemu je bila naslikana prazna čaša. No u ovom slučaju prašina je dobivena sa crnog monokroma kojeg možemo gledati kao objekt koji se nakon dekonstrukcije ponovno spaja u objekt, crnu kocku koja stoji ispred ostruganog platna. Za razliku od  Čaša puna slike, ovdje ostrugani pigment poprima oblik kojim odražava svoju egzistenciju nekada na platnu, ali u obliku objekt-objekta u prostoru. Platno i kocka kao binarna struktura sačinjavaju novu cjelinu.






























Pejzaž na platnu


Pejzaž na platnu je svojevrsna ironija na mimetičko prikazivanje. Naime na gornji rub dubokoprofilnog platna se postavlja dio izdvojen iz prirode (prirodni element), zemlja trava, grm. Time ignoriram lice platna kao konvencijonalnu površinu mimeze, te na alternativnom dijelu platna, unosim doslovnost kao oprečnost doslovnosti, odnosno kao "ono što ne treba prikazivati" jer već postoji.














Bi

Rad pod nazivom Bi su negativi objekata koji su postojali u prostoru. Razbijam gipsanu kuglu te gipsanu prašinu rasprostirem  na pod u obliku kvadrata, u čijoj je sredini ostavljen krug kao čisto polje na kojemu je nekada egzistirala kugla (objekt). Drugi element je okrugli oblik raširene gipsane prašine osim u središtu, gdje je ostavljeno čisto polje u obliku kvadrata koji je u ovome prostoru egzistirao kao kocka. Kugla  je savršeni okrugli oblik čija površina nema granice, možemo se po njezinoj površini beskonačno kretati, dok kocka sadrži bridove i kutove, te su njezine površine ograničene. Oba objekta se međusobno zrcale kroz vlastite negative, koji ih istovremeno poništavaju njihovom suprotnošću oblikom. U rad je usađena višestruka binarna struktura, jer se rad sastoji od dva elementa, koji ponovno u sebi sadrže binarnost, u smislu puno- prazno, okruglo- uglato. 








POPUP 31
11.3.2017.
Esseker centar Osijek